Subota, Avgust 29, 2009
Pogledom pratim jedno vrijeme
U izdisaju suhe zimske noći,
u obrisima svjetlucavih Božićnih
lampica s borova na prozorima,
ostavljam tragove svoga daha,
postojanja, u jecaju smrznutog
mjeseca skrivenog među oblacima,
na hladnim rukama zavučenim u
džepove kaputa, zaogrnut šalom,
brigama, kratkih koraka, zaokupljen
mislima, zarobljen tobom, ostavljam
ovaj dan iza sebe, baš kao godina nova
što staru ostavlja, ispraća i više joj se
nikada ne vraća, tako i ja nestajem u
beskraju, nemoćan, pogledom pratim
staro vrijeme koje nestaje, novom se
predaje i sjenom postaje koju svjetlost
uličnih lampi kratkotrajno briše a svitanje
će učiniti da se ne vraća nikada više...
